U Betlehemu je 30. rujna 420. umro sveti Jeronim (lat. Sophronius Eusebius Hieronymus/Sofronije Euzebije Jeronim), kršćanski svetac (proglašen svetim 1295. godine), autor prijevoda Biblije (s grčkog i hebrejskog) na latinski jezik („Vulgata“ tj „opća“, „pučka“ ili „opće poznata“), crkveni učitelj, crkveni otac, papinski tajnik, kardinal, kandidat za papu, teolog, filozof i jezikoslovac.
Piše poslanice, tumačenja Svetog pisma, životopise svetaca, polemike i rasprave itd.
Živio je u Trieru, Akvileji, Halkidskoj pustinji, Antiohiji, Rimu, Carigradu i Betlehemu gdje je i umro.
Opis života svetog Jeronima (i drugih svetaca) nalazi se u „Zlatnoj legendi“ 1260. godine (jednoj od najčitanijih srednjovjekovnih knjiga).
Postoji više teorija gdje je rodno mjesto svetog Jeronima, a papa Nikola V. je bulom iz 1447. godine objavio da je to Štrigova.
Najopsežniji životopis svetog Jeronima napisao je pavlin Josip Bedeković 1752. godine u djelu „Natale solum…“.
Hrvatski papinski zavod u Rimu nosi ime svetog Jeronima.
Prema kroničaru Prosperu od Akvitanije (390. – 455.) rođen je 331. godine.
Drugi autori navode godinu rođenja između 340. i 350. (345.?) u Stridonu (Štrigova ?) na granici Panonije i Dalmacije.