Prvi spomen crkve svetog Mihovila u Mihovljanu.
Sjedište čakovečke župe je u Mihovljanu do 8. studenoga 1789. godine.
Tada je župa ukinuta i osnovana je nova župa svetog Nikole Biskupa u Čakovcu.
Župa u Mihovljanu se spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine.
Spominje se i u kanonskim vizitacijama (1650., 1693., 1741., 1748., 1768. i dr.).
Crkva je izgrađena u gotičkom stilu u 15. stoljeću za vrijeme feudalnog gospodara Međimurja (1405.-1435.) grofa Hermana II. Celjskog (?, oko 1365. – Bratislava, 13. listopada 1435.).
Obnavljana je u 17. i 18. stoljeću.
Novi crkveni toranj je podignut 1749. godine.
Sredinom 18. stoljeća je barokizirana.
Pretpostavka je da je imala rijetki tip svoda tzv. „kitasti svod“.
Crkva je krajem 18. stoljeća bila zapuštena pa je župnik (1768.-1789.) Luka Fényesi 3. rujna 1786. godine pokrenuo pitanje preseljenja župe iz Mihovljana u Čakovec.
Nakon ukidanja župe crkva je srušena, a brežuljak na kojem se nalazila je iskorišten za eksploataciju gline za ciglanu.
U arheološkoj zbirci Muzeja Međimurja Čakovec čuva se grupa kamenih dijelova svoda (tzv. „Mihovljanski fragmenti“).