Žigmund (Sigismund) Ernušt (sin Ivana I. Ernušta) zajedno s bratom Ivanom II. Ernuštom Hampom Čakovečkim je feudalni gospodar Međimurja.
Najistaknutiji je član velikaške obitelji.
Važna je osoba na dvoru kralja Matije Korvina (Cluj, 23. veljače 1443. – Beč, 6. travnja 1490.) i kralja Vladislava II. Jagelovića (Krakov, 1. ožujka 1456. – Budim, 13. ožujka 1516.,).
Biskup je u Pečuhu (od 1483.), hrvatski ban (1494. do 1498.), vrhovni blagajnik Kraljevine (1494.).
Humanist, suautor (Ludovik Carbone) djela “Ad serenissimum principem et inclitum Pannoniae regem divum Mathiam Lodovici Carbonis dialogus de ipsius regis laudibus rebusque gestis”.
Nadogradio je đurđevačku utvrdu.
Rođen je oko 1445. godine, a umro 1505. godine.