U Zrinu je rođen Nikola IV. Zrinski (Nikola IV. Zrinski Sigetski, Nikola Šubić Zrinski), hrvatski ban (1542.-1556.), grof, feudalac, velikaš, ratnik, kraljevski tavernik (od 1557.), kapetan Sigeta (1561.-1566.) i zapovjednik Prekodunavske granice (1563.-1566.).
Ženio se Katarinom Frankapan (1543.-1561.) i Evom von Rosenberg (1564.-1566.).
Sukobljava se s Osmanlijama.
Sudjeluje u obrani Beča (1529.), spasio je vojsku kralja Ferdinanda I. Habsburga (Alcalá de Henares, 10. ožujka 1503. – Beč, 25. srpnja 1564.) kod Pešte (1542.), porazio Osmanlije kod Babócse (1556.) i dr.
Pogubio je carskog generala i vojskovođu Ivana Kacijanera (grad Kamen kraj Begunja, Slovenija, 1491. ili 1492. – Kostajnica, 27. listopada 1539.) koji se odmetnuo od kralja Ferdinanda I. Habsburga.
Od kralja dobiva posjed Međimurje (Čakovečko vlastelinstvo) 1546. godine.
Od tada živi u Čakovcu.
Bio je tolerantan prema protestantizmu.
Umro je (junački poginuo) u Sigetskoj bitci 7. rujna 1566. godine.
Tijelo mu je najvjerojatnije pokopano u blizini Sigeta, a glava u pavlinskom samostanu svete Jelene (u današnjem Šenkovcu).