U Čakovcu je rođen Juraj V. Zrinski (sin Jurja IV. Zrinskog i Sofije Staubenberg; 1545. – ?), vojskovođa, hrvatski ban (1622.-1625.).
Od 1620. godine zapovjednik je Legradske kapetanije i Transdanubije.
Od 1625. do 1626. je feudalni gospodar Međimurja.
Zapovjednik je Hrvata i carske lake konjice (od travnja 1626.) u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) u kojem sudjeluje 1620., 1621. i 1626. godine.
Umro je 18. prosinca 1626. godine pod nerazjašnjenim okolnostima u vojnom taboru kod Požuna (Bratislave).
Jedni izvori govore da ga je otrovanom rotkvicom ubio grof Albrecht Wallenstein (Hermanice, Češka, 24. rujan 1583. – Eger, 25. veljače 1634.), drugi da je umro od kolere ili kuge, a treći da je umro od posljedica ranjavanja.
Tijelo Jurja V. Zrinskog sahranjeno je u novoj obiteljskoj grobnici Zrinskih u pavlinskom samostanu svete Jelene 26. prosinca 1626. godine.
Njegovi prethodnici su pokopani u samostanskoj crkvi.