U kuriji u Podbrestu je rođena Jelena Zrinski (kći Petra IV. Zrinskog i Ane Katarine; ranije se smatralo da je rođena 1643. u Ozlju).
S (oba) supruga, (prvim) Franjom I. Rákóczyjem (1645. – 1676.) i (drugim) Mirkom (Emerikom) Thökölyem (Késmárk, danas Kežmarok, Slovačka, 25. rujan 1657. – Nikomedija/Ízmit, 13. rujan 1705.) vodi pobunu protiv hrvatskoga kralja Leopolda I. Habsburga (Beč, 9. lipanj 1640. – Beč, 5. svibanj 1705.).
Od 1686. do 1688. godine brani grad Munkačevo od carske vojske.
Nakon pada utvrde četiri je godine provela u uršulinskom samostanu u Beču.
Oslobodio ju je suprug Mirko Thököly, koji se u Erdelju povezao s Osmanlijama i potukao carsku vojsku.
Nakon potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699.), živjela je u Istanbulu, a zatim u Nikomediji u Maloj Aziji, gdje je i umrla 18. siječnja 1703. godine.
Pokopana je u crkvi lazarista u istanbulskom predgrađu Galata, a 1906. godine njezini su posmrtni ostatci, zajedno s posmrtnim ostatcima supruga i sina, uz velike svečanosti u Ugarskoj i Hrvatskoj, bili preneseni u Košice.