U Nedelišću je rođen Mihalj Šimunić, svećenik, propovjednik, književnik.
Župnik je župe svetoga Vida u Donjem Vidovcu (1682.-1683.), župnik župe Svetoga Trojstva u Legradu (1683.-1687.), zagrebački kanonik (1687.), rektor Ugarsko-ilirskoga zavoda u Bologni (1689.-1692.), kalnički, gorski i katedralni arhiđakon (1692.), prefekt (1695.) i rektor Zagrebačkog sjemeništa (1696.-1699.), nadzornik katedralnih arhiva.
Studij teologije završava u Hrvatskom zavodu u Beču.
Autor je dviju knjiga propovijedi („Szlusba marialzka“ tj. „Služba Marijanska“ i „Fenix pokore“) tiskanih 1697. godine u Zagrebu.
U budimpeštanskoj knjižnici sačuvana je i njegova nadgrobna propovijed („Sermo funebris aliti mertvečko govorenje“) posvećena Gaboru Crnkoviću iz Črnkovca, tiskana u Zagrebu 1695. godine.
Smatra se jednim od najboljih propovjednika 17. stoljeća u Hrvatskoj.
Umro je studenom 1699. godine u Zagrebu.
Knjiga (zbirka marijanskih propovjedi) „Služba Marijanska“ je ponovno objavljena (pretisak) 2024. godine.