U Ozlju (?) je rođen Ivan Antun Baltazar Zrinski (sin Ane Katarine Zrinske i Petra IV. Zrinskog), grof, habsburški časnik.
U djetinjstvu su mu odgojitelji i učitelji bili – svećenik i budući senjsko-modruški biskup (1665.-1678.) Ivan Smoljanović (Kostrena, 1633. – Trsat, 1678.) i od 1665. godine augustinac Marko Forstal (Irska, 1623. – Fethard, Irska, veljača 1683.).
Pisao je i govorio sedam jezika: hrvatski, talijanski, njemački, španjolski, francuski, latinski i mađarski.
Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote je pod nadzorom habsburških vlasti.
Optužen je i uhićen zbog navodne izdaje i suradnje s Osmanlijama 1683. godine.
Zatvoren je u Oberhausu, a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg u kojoj je do 23. lipnja 1703. godine.
Nekoliko dana je zatvoren u zatvoru (utvrđena gradska vrata svetog Pavla u Grazu), a potom je premješten u utvrdu Schloßberg u Grazu.
U zatvorima je živio u velikoj bijedi jer se novac namijenjen njegovom uzdržavanju nije isplaćivao.
Umro je 11. studenoga 1703. godine u utvrdi Schloßberg u Grazu (od upale pluća).
On je posljednji muški potomak obitelji Zrinski.
Pokopan je u grobnici ispod kapele svetog Križa dominikanskoga samostana u Grazu.