U Beču je rođen Adam (Josip Sigismund) Zrinski (sin Marije Sofije Löbl i Nikole VII. Zrinskog).
Za kratkih boravaka u Međimurju živi u svom dvorcu u Pribislavcu.
Sudjeluje u protuosmanskoj obrani Beča 1683. godine.
Legradskim (međimurskim) kapetanom, dvorskim komornikom, savjetnikom i velikim županom Zaladske županije postaje 1684. godine.
Ima titulu predvodnika kraljevske konjice.
Za Bečkoga (Velikoga) rata (1684.–1699.) uspješan je časnik i vojskovođa.
Poginuo je u bitci kod Slankamena (kod utoka Tise u Dunav) 19. kolovoza 1691. godine tijekom sukoba kršćanske vojske pod vodstvom vojskovođe Ludviga Badenskog (Pariz, 18. travnja 1655. – Rastatt, 4. siječnja 1707.) s osmanskom vojskom pod vodstvom velikog vezira Fazil Mustafe Köprülüja (Vezirköprü, 1637. – Slankamen, 19. kolovoza 1691.).
Pogođen je metkom u leđa pa su ostale nerazjašnjene dvojbe o njegovoj smrti.
Pokopan je u obiteljskoj grobnici u pavlinskom samostanu Svete Jelene.