U Vasváru (Vašvar, Mađarska) sklopljen je mir (tzv. „Sramotni mir“) na 20 godina između Habsburškog i Osmanskog Carstva.
Osmanskom Carstvu je ostalo sve što je u ratu osvojeno, a car Leopold I. Habsburg (Beč, 9. lipanj 1640. – Beč, 5. svibanj 1705.) pristao je platiti 200 000 talira ratne odštete.
Novi Zrin se nije smio obnavljati.
Takav mir izazvao je veliko nezadovoljstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj, gdje se očekivao nastavak rata za oslobođenje teritorija.
Mir je postao služben 27. rujna 1664. godine kada je veliki vezir Fazil Ahmed-paša Köprülü/Ćuprilić (Vezirköprü, 1635.- Edirne, 3. studenog 1676.) primio carev potpis.
kolovoz i rujan 1664.
Nakon Vašvarskog mira Čakovec i Međimurje postaju središte otpora hrvatskih i ugarskih velikaša protiv habsburškog apsolutizma.
Nikola VII. Zrinski je vođa urote (ili pobune ili otpora; Wesselénijeve urote) hrvatsko-ugarskoga plemstva, u kojoj su još sudjelovali ostrogonski nadbiskup György Lippay (1600. – 1666.), ugarski palatin Ferenc Wesselényi (1605. – 1667.), erdeljski knez Ferenc Rákóczi (1646. – 1676.), predsjednik ugarskog Vrhovnog suda Ferenc Nádasdy (1625. – 1671.) i Erasmus Tattenbach (1631. – 1671.), štajerski feudalac, s ciljem odvajanja hrvatskih i ugarskih zemalja od Habsburgovaca.