U lovu na vepra u Kuršanečkom lugu (šuma Otok kraj Kuršanca) umro je Nikola VII. Zrinski (sin Magdalene Széchy de Rimaszécs i Jurja V. Zrinskog), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (1647.-1664.), vojskovođa, pjesnik, vrhovni kraljevski konjušnik (1628.-1664.), carski komornik (1637.-1664.), veliki župan Zaladske i Šimeške (Šomođske) županije (1646.-1664.), nasljedni kapetan Legrada i čitavog Međimurja (1640.-1664.), utemeljitelj obiteljske knjižnice, general hrvatskih četa u Tridesetogodišnjem ratu, tajni savjetnik (1659.-1664.), vođa protuhabsburške urote nakon Vašvarskog „sramotnog“ mira (1664.), feudalni gospodar Međimurja.
Rođen je 3. svibnja 1620. godine u Čakovcu.
(u literaturi se za datum rođenja često navode 1. svibnja i 2. lipnja)
21. studenoga 1664. Pred mauzolejem obitelji Zrinski u samostanu svete Jelene od mrtvog Nikole VII. Zrinskog, na hrvatskom jeziku, oprostio se prior pavlinskog samostana Jakob Obostrenec.
Pogreb vodi zagrebački biskup Petar Petretić (Sošice, Žumberak, 1604. – Zagreb, 12. listopada 1667.).
Pogrebni govor drži lepoglavski pavlin Ivan Kery.
Mise zadušnice služe se u Beču, Madridu, Münchenu, Parizu, Rimu te u Poljskoj.
krajem 1664. Nakon smrti Nikole VII. Zrinskog iz Ozlja u Čakovec se doselio Petar IV. Zrinski sa suprugom Anom Katarinom Zrinski i preuzeo upravu nad svim posjedima.
Pritom se sukobio s Nikolinom udovicom Marijom Sofijom Löbl oko imovine.