U Gradiščaku kod Svetoga Martina na Muri je rođen Juraj Jambrešić, isusovac, profesor u varaždinskoj Gimnaziji (1711. – 1713.), govornik, kajkavski pjesnik.
Studirao je filozofiju i teologiju u Grazu i Košicama.
Propovjednik je u Zagrebu, Temišvaru, Pečuhu, Petrovaradinu i Osijeku.
Vjeroučitelj je i upravitelj Marijinih kongregacija u Varaždinu (1735. – 1742.).
Isusovački je ministar i upravitelj crkve u Zagrebu (od 1742.).
Vjerojatno je autor kajkavskoga spjeva o padu Beograda “Vu kipu živoga človeka lamentacia zgublienoga Belgrada”.
Umro je 27. lipnja 1744. godine u Zagrebu.