U Kotoribi je rođen Ignacije Szentmártony/Svetomartinski (stariji), istraživač, svećenik, isusovac, geograf, matematičar, astronom, geodet, profesor na isusovačkom sveučilištu u Grazu, profesor na zagrebačkoj i varaždinskoj gimnaziji.
Prvi hrvatski (u portugalskoj službi) istraživač donje Amazone i Rio Negra od 1754. do 1756. godine.
Sudjeluje u izradi geografske karte isusovačke viceprovincije Maragnon Lorenza Kaulena (karta prikazuje područje tadašnjih država Maranhao, Para i Amazonas).
Oslobođen je iz portugalskog zatvora (zatočen u tvrđavi Sao Juliao kraj Lisabona 1760. godine, a kasnije u tamnici Azeitao) u kojem je bio od 1760. godine jer su isusovci imali veliki duhovni utjecaj na Indijance u Americi i štitili ih od ropstva i izrabljivanja) posredovanjem hrvatske kraljice Marije Terezije Habsburške (Beč, 13. svibnja 1717. – Beč, 29. studenoga 1780.).
Iz Beča se potkraj rujna 1777. godine vratio u Varaždin.
Danas njegovo ime nosi Međusveučilišni centar za suradnju Međunarodnog društva studenata matematike i računarstva.
Umro je 15. travnja 1793. godine u Belici.