U Gračacu je rođen Vinko Knežević, barun, časnik, general bojnik (od 31. listopada 1800.), feldmaršal-poručnik (od 14. kolovoza 1808.), general konjaništva (od 22. rujna 1815.), veleposjednik u Svetoj Jeleni (Šenkovec).
Od 1792. do 1812. i od 1813. do 1815. godine sudjeluje u ratovima protiv francuskog vladara Napoleona Bonapartea (Ajaccio, otok Korzika, 15. kolovoz 1769. – Longwood House, otok Sveta Helena, 5. svibanj 1821.).
Imenovan je 1808. godine podmaršalom i kraljevskim potkapetanom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije za što se 19. siječnja 1809. godine u Hrvatskom saboru zahvalio prvim službenim govorom na hrvatskom jeziku.
Nakon potpisivanja mira u Schönbrunu (14. listopada 1809.) postao je supovjerenikom za predaju Francuzima hrvatskih krajeva južno od Save i zapovjednikom Varaždinskoga generalata.
Preuzima vojno zapovjedništvo nad Venecijom 1815.. godine.
U Opavi (glavni grad austrijske Šleske, danas u Češkoj) se 1793. godine oženio barunicom Karolinom Hogger von Bernlach Weiseburg.
Vlastita sjećanja i povijest obitelji Knežević zapisao je u rukopisu pod naslovom „Biographie der Familie Knexevich“ koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Umro je 11. ožujka 1832. godine u Svetoj Jeleni (Šenkovec).