Hrvatski kralj Franjo I. Habsburg (Firenca, 12. veljače 1768. – Beč, 2. ožujak 1835.) dodjeljuje posjede ukinutoga pavlinskog samostana svete Jelene (sa selima Šenkovec, Mačkovec i Zasad, a Knezovec, Leskovec i Štrigovu su dobili 1805. godine) u zamjenu za ličke posjede oko Gračaca u Lici plemićkoj obitelji Knežević (baruni).
Posjede preuzimaju braća Juraj, Antun, Ivan, Vinko i Petar Knežević.
Lička imanja su procijenjena na 152 684 forinte, dok su bivša pavlinska dobra u Međimurju imala procjenu vrijednosti od 101 660 forinti.
Razliku od 51 024 forinte Kneževićima je isplatila kraljevska komora.
Vinko i Ivan otkupili su dijelove posjeda od braće Jurja i Petra, a s Antunom su se parničili do njegove smrti 1805. godine.
Vinko je postao vlasnik samostana svete Jelene, a Ivan Štrigove.
21. travnja 1805. Kralj Franjo I. Habsburg potvrđuje svoju odluku o dodjeli imanja nekadašnjeg pavlinskog samostana svete Jelene barunima Knežević.