U Prelogu je rođen Stjepan Mlinarić, svećenik, preporoditelj, književnik, kanonik Hrvatskoga svetojeronimskog zavoda u Rimu (1858.-1864.), vjeroučitelj u Varaždinu, župnik u Lupoglavu, župnik u Dubravi Čazmanskoj (1864.-1876.).
Bogosloviju je studirao u Beču i Pešti.
Kapelan je u Bistrici, Malom Taboru i Pregradi, te propovjednik i vjeroučitelj u Varaždinu (1838.-1854.).
Utemeljitelj je najstarijega hrvatskoga kulturnog društva „Zbor duhovne mladeži zagrebske” 1836. godine.
U Beču je (vjerojatno 1834. godine) napisao „Ispisanje Međimurja kakti zipke horvatskog slovstva“ („Izpiszanye Medyimorja kakti Zibke Horvatzkoga Szlovztva“).
Objavio je polemičku brošuru „Obrana Stĕpka Mlinarića, kapelana, suproti g. B. Šuleku, urednika“ 1849. godine.
Ostavio je rukopise „Bečki dnevnik 1833/4.“, „Peštanski dnevnik Danica za leto 1835/36.“ i „Věkovi Ilirije“.
Prepisao je „Adrijanskoga mora sirenu“ Petra IV. Zrinskog i polovicu Pergošićeva „Decretuma“.
Natjecao se za profesora hrvatskog jezika na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji znanosti 1845. godine.
Umro je 21. kolovoza 1876. godine u Dubravi kod Čazme.