U Prelogu je rođen Franjo Glad, kajkavski pisac, novinar, učitelj i orguljaš.
Podupirao je ideju Josipa Margitaja o medjimurskom jeziku tj. mađarizaciji.
Učitelj je u Donjem Kraljevcu.
Učitelj je i orguljaš (školnik, kantor) u Kotoribi, Nedelišću i Čakovcu.
U dvojezičnim novinama „Međimurje“/„Muraköz“ uređuje hrvatski dio novina.
Napisao je knjigu crkvenih napjeva „Međimurske cirkvene popevke“ (1886.) i knjigu anegdota i pripovijesti „Nekaj za kratek čas“ (oko 1910.).
Preradio je i objavio komediju „Matijaš Grabancijaš Dijak“ i kajkavizirao je Šenoinu stihovnu pripovijest „Postolar i vrag“ u „Šoštar i vrag“.
Napisao je anegdotu pod naslovom „Kak je Petrica Kerempuh vračil betežnike“.
Ni jedan primjerak tih izdanja nije sačuvan.
Umro je 26. travnja 1905. godine u Čakovcu.