U Čakovcu je rođen Ede Egán Borostyánkői (Edward Heinrich Anton), stručnjak za poljoprivredu, gospodarstvenik.
Studirao je na Visokoj poljoprivrednoj školi u Beču i Sveučilištu u Halleu (Njemačka).
Objavio je mnoge stručne članke o razvoju stočarstva i mljekarstva.
Voditelj je Državnog inspektorata za mljekarstvo (od 1883.) koje je nastalo na njegovu inicijativu.
Istraživao je mogućnosti alpske poljoprivrede u Zakarpatju.
Začetnik je gospodarskog programa koji je ugarska vlada pokrenula 1897. u sjeveroistočnom Felvidéku (planinski dio županija Ung, Bereg, Ugocsa i Máramaros), čiji je cilj poboljšanje životnih uvjeta (iskorjenjivanja siromaštva i gladi) Rusina.
Narodu je dijelio sjeme i rasplodne životinje, promicala se kućna radinost, osnovane su potrošačke i kreditne zadruge, poduzete su mjere protiv lihvarstva i dr.
Odlikovan je Viteškim križem Franje Josipa I. (1885.) i dr.
Plemstvo mu je dodijeljeno 7. ožujka 1890. godine.
Umro je 20. rujna 1901. godine blizu sela Szerednyea (Ungvár, Zakarpatje) kao žrtva atentata.
Zakarpatski Mađari i Rusini podigli su spomenik u njegovu čast u Börvingesu (Barvinok) u okrugu Ungvár, a ugarska Vlada nazvala je program gospodarskog razvoja po Egánu Edeu, koji se smatra herojem Rusina.
Potomak je osiromašene plemićke obitelji iz Irske.
Njegov djed, James O’Egan (1775.-1834.) dolazi iz Irske u Habsburšku Monarhiju i radi na uzgoju konja, a otac Edward O’Egan (1816.-1880.) kupuje 1865. godine vlastelinstvo Borostyánkő u županiji Vas u Ugarskoj.