U Čakovcu je rođen Lajos Egán Borostyánkői, inženjer, načelnik Odjela strojarstva pomorske kapetanije u Rijeci, ministarski savjetnik (od 1917.) pri ugarskoj kraljevskoj vlasti u Rijeci.
Posljednji je zamjenik ugarskog guvernera Rijeke (23. listopada 1918. – 4. lipnja 1920.) koji zastupa mađarske interese nakon odlaska/bijega guvernera Zoltána Jekelfalussya (Variháza, 4. lipnja 1862. – Budimpešta, 5. veljače 1945.) u Budimpeštu.
Napustio je Rijeku krajem svibnja 1920. godine, nekoliko dana prije potpisivanja Trianonskog mirovnog ugovora (4. lipnja 1920.) kojim se Mađarska odrekla grada Rijeke.
Plemstvo mu je dodijeljeno 7. ožujka 1890. godine.
Umro je 15. rujna 1920. godine.
Ne zna se mjesto smrti.
Djela:
„Irska. Povijesne crtice“ (1905.),
„Nekoliko iskrenih riječi ministru poljoprivrede Ignácu Darányiju o lijeku za svinjsku koleru“ (1907.),
„Židovsko pitanje u Mađarskoj“ (1910.),
„Propadanje Mađara“ (suator Aladár Kontra, 1913.).
Vodio je detaljan dnevnik koji je objavljen 2019. godine (urednica Ágnes Ordasi) pod nazivom „Dnevnik Lajosa Egana – Promjene carstva u Rijeci kroz oči zamjenika guvernera (1918.-1920.)“.
Potomak je osiromašene plemićke obitelji iz Irske.
Njegov djed, James O’Egan (1775.-1834.) dolazi iz Irske u Habsburšku Monarhiju i radi na uzgoju konja, a otac, Edward O’Egan (1816.-1880.) kupuje 1865. godine vlastelinstvo Borostyánkő u županiji Vas u Ugarskoj.