Papa Pio IX. (papa 1846.-1878.; Senigallia, 13. svibnja 1792. – Rim, 7. veljače 1878.) je zagrebačku biskupiju uzdigao u nadbiskupiju i tako osnovao novu samostalnu Hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu, koja je obuhvaćala i Bosansko-Srijemsku (Đakovačku) i Senjsko-modrušku biskupiju te Križevačku eparhiju (grkokatolička biskupija).
Borba za uzdizanje biskupije u nadbiskupiju je počela donošenjem zaključka Hrvatskoga sabora 10. listopada 1845. godine o uspostavi nadbiskupije u Zagrebu i slanjem toga zaključka u Bečki dvor.
Ban Josip Jelačić (Petrovaradin, 16. listopada 1801. — Zagreb, 20. svibnja 1859.) je 14. siječnja 1850. godine bečkoj vladi poslao pismu u kojem traži osnivanje nadbiskupije.
Prvi zahtjev je poslan papi u Rim 6. rujna 1850. godine.
Car i kralj Franjo Josip I. Habsburg (Schönbrunn kod Beča, 18. kolovoza 1830. – Schönbrunn, 21. studenoga 1916.) je 12. kolovoza 1851. godine donio odluku o uspostavi Zagrebačke nadbiskupije.
Juraj Haulik (de Várallya; Trnava, Slovačka, 20. travnja 1788. – Zagreb, 11. svibnja 1869.) je svečano ustoličen 8. svibnja 1853. godine za prvog zagrebačkog nadbiskupa i metropolita.
Ustoličio ga je papinski nuncij u Austriji (Beču) kardinal Michele Viale-Prela (Bastia, Korzika, 29. rujna 1798. – Bologna, 15. svibnja 1860.).
Međimurske župe se nalaze u Zagrebačkoj biskupiji od njezina osnutka 1094. godine do uspostave Varaždinske biskupije 5. srpnja 1997. godine.