U Gornjem Hrašćanu je rođen Josip Lončarić, dr. sc., vjerski pisac (npr. „Hrvatski mučenik Blaženi Marko Križevčanin”), profesor, svećenik, zagrebački kanonik, ravnatelj Nadbiskupskog sirotišta (1912., 1914., tj. Đačkog doma za dječake – Orfanotrofija) u Zagrebu, župnik župe svetog Petra apostola u Zagrebu (1926.-1943.), prebendar Prvostolne crkve (1911.), bilježnik Hrvatskog društva svetog Jeronima ili svetog Ćirila i Metoda (1917.-1945.), tajnik u Nadbiskupskom uredu u Zagrebu, suradnik Katoličkog lista, urednik katoličkog dnevnika “Hrvatstvo” i dr.
Doktorirao je filozofiju i teologiju na Gregorijani u Rimu.
Imao je važnu ulogu u hrvatskom narodnom pokretu za oslobođenje Međimurja 1918. godine i unutar Hrvatskoga katoličkog pokreta te Katoličke akcije.
Jedan je od osnivača i predsjednik Hrvatske kršćanske socijalne stranke 1906. godine.
Umro je 2. srpnja 1946. godine u Zagrebu.