U Vučinić Selu/Vučinići kod Vrbovskoga je rođen Slavko Kvaternik, časnik, pukovnik, pobočnik generala Svetozara Borojevića (Umetić kod Kostajnice, 13. prosinca 1856. – Celovac/Klagenfurt, 23. svibnja 1920.), zamjenik povjerenika za narodnu obranu Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba, ravnatelj zadruge Hrvatskoga radiše, političar.
Zapovjednik je hrvatske vojske koja je 24. prosinca 1918. godine oslobodila Međimurje.
Proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku 10. travnja 1941. godine, član Glavnog ustaškoga stana, Poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva do siječnja 1943., doglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
Od siječnja 1943. godine živi u Slovačkoj i Austriji.
Amerikanci su ga uhitili u srpnju 1945. godine.
Izručen je Jugoslaviji 9. rujna 1946. godine.
Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske osudio ga je početkom lipnja 1947. godine kao ratnog zločinca na smrt strijeljanjem.
Strijeljan je nakon 15. lipnja 1947. godine na nepoznatom mjestu.