U Donjoj Dubravi je rođen Zoltan Somlyó (Šomljo; rođen kao Zoltan Schwarz), mađarski novinar, pjesnik i prevoditelj.
Kolumnist je novina “Magyarország” (1901.-1903.).
Od 1906. godine radi u Rijeci kao novinar u listu „Magyar Nemzet“.
Novinar je u više mađarskih novina: u Nagyvaradu (Oradei), Szegedu, Pečuhu i Subotici.
Oko 1913. godine dolazi živjeti u Budimpeštu gdje surađuje s više novina, npr. „Pesti Hirlap“ (1922.-1926.), „Literatura“ (1926.-1928.), „Pesti Napló“ (1928.) i dr.
Sudjeluje 1918. godine u revoluciji Béle Kuna (Szilágycseh u Erdelju, 20. veljače 1886. – ? Sibir, SSSR, 30. studenoga 1939.) u Mađarskoj.
Prevoditelj je s francuskog (Charlesa Baudelairea, Guya de Maupassanta, Voltairea, Jean-Jacquesa Rousseaua) i njemačkog jezika (Gerharta Hauptmana).
Piše pjesme i pripovijetke.
Najpoznatija djela su mu zbirke pjesama „Točno u podne“ (1910.), „Prokleti pjesnik“ (1911.), „Kontrolirana crnoća“ (1913.), „Fatalni stihovi“ (1916.), „Čovjekove pjesme“ (1922.), „Princeza“ (1924.) i dr.
Nakon smrti izdane su mu zbirke „Izabrane pjesme“ (1953.) i „Pisane tajne“ (1960.) i dr.
Umro je 7. siječnja 1937. godine u Budimpešti.
Zoltan Somlyo otac je poznatog mađarskog pjesnika i prevoditelja Györgya Somlyóa (Balatonboglár, 28. studenoga 1920. – Budimpešta, 8. svibnja 2006.) i djed filozofa i profesora estetike na Sveučilištu u Pečuhu Bálinta Somlyóa (Budimpešta, 1957.).