U Međimurju (kao dijelu Ugarske) je uveden civilni ili građanski brak.
Ugarski građanski zakonik propisuje obvezatni građanski brak za sve građane bez obzira na vjeroispovijest, ne poznaje bračnu zapreku razlike vjere, a dopušta i razrješenje braka sudskom presudom.
Dopuštala se rastava katolicima u slučajevima brakolomstva, bluda protiv prirode, sklapanja novog braka u znanju da prvi brak još postoji, zlonamjernog napuštanja, postupaka opasnih po život supružnika, osude na smrt ili zatvora najmanje na pet godina, namjerne teške povrede bračnih dužnosti te nemoralnog života.