U Donjoj Dubravi je rođen Ödön (Odon) Heimer, dr. med., liječnik, komunist, politički aktivist.
Tijekom Prvoga svjetskog rata se s roditeljima preselio u Veliku Kanižu.
Član je Socijaldemokratske stranke Mađarske.
Liječnik je u Budimpešti (1929.-1930.) i Letenyu (1930.-1933.) i Orszu.
Radi kao liječnik za National Stefania Association koja se bavi problemima majki i dojenčadi.
Zbog komunističke aktivnosti je uhapšen i osuđen na kaznu zatvora (1933.-1935.).
Pobjegao je s radne službe i pridružio se sovjetskoj Crvenoj armiji gdje je kao liječnik radio u Nižnjem Tagilu (srpanj 1944. – prosinac 1945.).
Nakon 1945. godine radio je kao glavni liječnik Narodne pomoći u Budimpešti.
Profesor je na Katedri za marksizam-lenjinizam Gospodarsko-tehničke akademije (od kraja 1940-ih).
Organizirao je nacionalnu zdravstvenu promidžbu kao voditelj zdravstvenog odjela Društva za širenje društvenih i prirodnih znanosti (1952.-1955.).
Docent je interne medicine na Institutu za medicinsko usavršavanje (1955.-1958.).
Dobitnik je nagrada:
„Zlatni stupanj medalje Mađarske Narodne Republike“ (1951.),
„Zlatni stupanj Ordena zasluga za rad“ (1964.) i
„Orden zasluga za socijalističku domovinu“.
Umro je 17. svibnja 1973. godine u Budimpešti.