U Čakovcu je rođena Magda Jóború, mađarska komunistička politička aktivistica, političarka, zastupnica, profesorica mađarskog i latinskog jezika, knjižničarka, ravnateljica, sveučilišna profesorica.
(Majka joj je bila učiteljica. Obitelj 1920. godine odlazi u Kunszentmiklós u Mađarskoj.)
Profesorica je na višoj djevojačkoj školi u Mezőtúru (1941.-1946.) i direktorica Narodne škole „Zrínyi Ilona“ („Jelena Zrinska“) u Budimpešti (1946.-1947.).
Članica je Središnjeg vodstva Komunističke partije Mađarske i Mađarske radničke stranke te zastupnica u mađarskom parlamentu (1947.-1952.).
Glavna je tajnica Mađarske ženske demokratske udruge (1968.-1950.).
Zamjenica je ministra prosvjete (1950.-1958.).
Sveučilišna je profesorica na Odsjeku za pedagogiju Sveučilišta „Eötvös Loránd“ u Budimpešti (od 1963.).
Ravnateljica je mađarske Nacionalne knjižnica Széchényi (1958.-1966. i 1968.-1982.).
Veleposlanica je Mađarske u sjedištu UNESCO-a u Parizu (1968.).
Predsjednica je mađarskog odbora za UNESCO (od 1974.), članica Izvršnog odbora UNESCO-a i predsjednica Opće skupštine UNESCO-a (1974.-1976.).
Članica je uredništva časopisa Hungarian Book Review (1959.-1961.).
Predsjednica je mađarskog Nacionalnog knjižničarskog i dokumentacijskog vijeća (od 1973.).
Predsjednica je Mađarskog pedagoškog društva (od 1981.).
Djela:
„Sadašnja organizacija i problemi mađarskog javnog školstva“ (1958.),
„Život i škola“ (1961.), „Uloga srednje škole u obrazovnoj politici Horthyjeve ere“ (1963.),
„Javno školstvo u kapitalističkim zemljama od 1918. do danas“ (1964.)
i dr.
Umrla (samoubojstvo) je 19. ožujka 1982. godine u Budimpešti.