Reformsko svećenstvo (tzv. Žuti pokret 1919. – 1920.) u Hrvatskoj šalje spomenicu zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru u kojoj iznose prijedloge promjena nekih crkvenih zakona i demokratizacije odnosa u crkvi.
Od 90 potpisanih svećenika, 14 ih je iz međimurskih župa.
U svibnju 1920. godine zahtijeva se da biskupe bira svećenstvo, a župnike narod; da se u crkvu uvede narodni jezik umjesto latinskoga, da se ukine celibat, te da se niže svećenstvo materijalno osigura.
Reformni svećenici objavili su knjižicu „Savremene želje katoličkog nižeg klera Države Srba, Hrvata i Slovenaca“.