U Čakovcu je rođen Emil Krleža, boksač.
Obitelj mu se preselila u Zagreb. Državni je prvak Kraljevine Jugoslavije u srednjoj kategoriji 1938. i 1939. godine, a 1940. godine u poluteškoj kategoriji.
Prvak je Savske banovine u srednjoj kategoriji 1937. i 1938. i Banovine Hrvatske u poluteškoj kategoriji 1940. godine.
U jugoslavenskoj reprezentaciji nastupa 1937. protiv Čehoslovačke i Rumunjske u Temišvaru, a 1938. godine protiv Rumunjske i Moravske u Pragu i Brnu.
Boksački prvak Nezavisne Države Hrvatske je 1942. u srednjoj, a 1943. i 1944. u poluteškoj kategoriji.
S reprezentacijom NDH u poluteškoj kategoriji nastupio je na I. ratnom prvenstvu Europe u Breslauu (Wrocław) protiv Mađarske, Slovačke i Rumunjske (1942.) i na troboju NDH–Rumunjska–Slovačka (1944.) u Bukureštu.
Uhićen je i odveden u koncentracijski logor u Njemačkoj.
Prvak Balkana je 1947. i FNR Jugoslavije 1950. u teškoj, a 1952. godine u poluteškoj kategoriji.
Od 1954. godine je boksački trener u zagrebačkim klubovima „Jedinstvo“, „Lokomotiva“ i „Metalac“.
Umro je 10. siječnja 1974. godine u Zagrebu.