Mađarsko vojno zapovjedništvo pozvalo je sve međimurske župnike i kapelane na sastanak u čakovečki franjevački samostan.
Odazvala su se 24 župnika i kapelana.
Trojica su ranije pobjegla iz Međimurja.
Od njih se tražilo potpisivanje izjave vjernosti mađarskim vlastima.
Potpisali su je župnici iz Gornjeg Mihaljevca, Macinca, Vratišinca, Selnice, Belice, Preloga, Svetog Jurja u Trnju, Male Subotice, Kotoribe, Dekanovca, Goričana, gvardijan čakovečkog franjevačkog samostana i još jedan župnik, te kapelan iz župe Nedelišće.
Nisu je potpisali župnici iz Štrigove, Svetog Jurja na Bregu, Nedelišća, Svetog Martina na Muri, Donjeg Vidovca, Svete Marije, Podturna i Draškovca te kapelani iz Selnice i Svetog Jurja u Trnju.
Svećenicima koji nisu potpisali zakletvu dao se rok od sedam dana (kasnije je produžen na 20 dana) da se isele iz Međimurja.
U rujnu 1941. godine dobiveno je odrješenje za sve svećenike koji su položili prisegu.