U Zagrebu je rođen Ernest Fišer, mr. sc., novinar, pjesnik, književnik, publicist, kulturni djelatnik.
Radio je kao likovni pedagog u Domašincu (1963.-1965.).
Novinar je u Listu “Međimurje” (1966.-1971.) i urednik „Radiostanice Čakovec“ (1969.-1971.).
Urednik je svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” u Čakovcu (1971.-1972.).
Urednik je čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda „Zrinski“ (1972.-1978.).
Jedan je od pokretača „Međimurskog kalendara“ (1969.) i „Kajkavskoga kalendara“ (1970.-1972.).
Priredio je za tisak prvu “Antologiju hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva” (1976.).
Arhivski je djelatnik u Povijesnom arhivu (1979.-1982.).
Urednik je književnog časopisa „Gesta“.
Glavni je urednik časopisa „Kaj“ (1990.-1993.) i časopisa Matice hrvatske “Kolo” (od 2009.).
Direktor je Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu (Narodno kazalište „August Cesarec“; 1985.-1987.).
Ravnatelj je Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović” u Varaždinu (1987.-1991.) te direktor i glavni urednik županijskog tjednika “Varaždinske vijesti”.
Objavio je pjesničke zbirke:
„Nagrizeni anđeo“,
„Drugi silazak“,
„Ishodišta“,
„Morje zvun sebe“,
„Sjeverozapad“,
„Majstori zebnje“,
„Otisci“,
„Varaždinski nocturno“ (grafičko-pjesnička mapa, s grafikama Slavena Macolića)
i „Pohvala tihom slogu“.
Objavio je zbirku književnih rasprava i eseja „Dekantacija kajkaviana“, likovnu studiju „Barokni iluzionizam Ivana Rangera“, likovnu monografiju „Slavko Stolnik“ (suautor), glazbenu monografiju „Varaždinske barokne večeri“ (suautor) i publicističku spomen-knjigu „Novinstvo Varaždina (suautor).
Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga novinarskog društva, Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, Varaždinskoga književnog društva i Ogranka Društva hrvatskih književnika Čakovec-Varaždin.
Jedan je od obnovitelja rada ogranaka Matice hrvatske u Čakovcu (1989.) i Varaždinu (1990.), a od 1994. godine predsjednik je varaždinskog ogranka Matice hrvatske.
Dobitnik je „Nagrade grada Varaždina“ (2003.), nagrade „Zaslužnik Matice hrvatske za očuvanje hrvatskoga identiteta“ (2024.), odlikovan je „Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića“ (1996.) i dr.
Aktivno je djelovao u „Hrvatskom proljeću 1971.“
Umro je 7. studenoga 2024. godine u Varaždinu.
Pokopan je na čakovečkom groblju.