U Zagrebu je rođen Vladimir Kočiš Zec (roditelji iz Draškovca), glazbenik, kantautor.
U srednjoj školi svira u svom bendu „Biseri“ (do 1973.).
Kao član nekoliko pratećih sastava nastupa po Sovjetskom Savezu.
Gitarist je, aranžer i pjevač popularne grupe „Novi fosili“ od 1976. do 1991. i od 2005. godine kada se bend ponovo okuplja.
Sklada za mnoge izvođače zabavne glazbe, kao što su: Danijel Popović, Krunoslav Kićo Slabinac, Jasna Zlokić, Đani Maršan, Zlatko Pejaković, Đurđica Barlović, Ksenija Erker, Radojka Šverko, Ljupka Dimitrovska i mnoge druge.
Od 1991. godine ima solističku karijeru.
Najpoznatije pjesme u solističkoj karijeri su:
„Gospodine generale“,
„Ispod mjeseca boje trešanja“,
„A onda dođe ljubav“,
„Zadnja ruža“,
„Ispod marelice“,
„Nostalgija“,
„Ispod tvojih prozora“
i dr.
Jedan je od prvih članova Glazbene unije, Zajednice umjetnika, a od 2005. član je Hrvatskog društva skladatelja.
Nagradu „Status“ dobio je 2008., u povodu četrdeset godina javnog umjetničkog djelovanja i za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.
Umjetnički je ravnatelj na Međimurskom festivalu (MEF-u; 2010. i 2011.).