U Bjelovaru je umro Đuro Vilović, književnik, publicist, novinar.
Studirao je na teologiju u Zagrebu i filozofiju u Beču.
Katolički je svećenik (1913.-1918.) u Međimurju.
Živio je u Čakovcu, Zagrebu, Beogradu, Splitu i Bjelovaru.
Napisao je više romana:
„Međimurje“,
„Pas Cvilek, dječak Ivek i dudaš Martin“,
„Majstor duša“,
„Tri sata“,
„Zvono je oplakalo djevicu“,
„Esteta“
te zbirke novela
„Zagaljeni životi“,
„Hrvatski sjever i jug“ i
„Mandorlato“.
Napisao je libreto za operu Krste Odaka „Dorica pleše“.
Tijekom Drugoga svjetskog rata pristupio je četnicima i našao se u krugu najbližih suradnika Draže/Dragoljuba Mihailovića (Ivanjica kod Čačka, 27. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.).
Nakon rata (1946.) je osuđen na sedam godina zatvora.
Pronađen je i objavljen (2010.) njegov roman „Picukare“.
Rođen je 11. prosinca 1889. godine u Brelima.