U Sušaku je umro Stjepan Vidušić, dr. sc., katolički svećenik (do 1921.), kapelan u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Macincu, kapelan u župi svetog Nikole u Koprivnici, jedan od vođa reformističkog pokreta nižeg svećenstva, aktivni sudionik borbe za sjedinjenje Međimurja s Hrvatskom, novinar.
Boravi (1911.-1913.) na Institutu svetog Augustina u Beču gdje je i doktorirao na Teološkom fakultetu u Beču (1912.).
Član (tajnik) je Narodnog vijeća za Međimurje u studenom 1918. godine.
Jedan je od govornika na narodnim skupštinama kojima se objašnjava priključenje Međimurja Hrvatskoj.
Jedan je od govornika na velikoj narodna skupštini u Čakovcu 9. siječnja 1919. godine na kojoj je donijeta Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od Mađarske.
Član je Odbora za školstvo Narodnog vijeća za Međimurje (1918./1919.).
Od 1920. godine je bio jedan od vođa tzv. „Žutog pokreta“ tj. reformističkog pokreta nižega svećenstva, što je konačnu posljedicu imalo ustanovljavanje Hrvatske katoličke crkve.
Zbog toga je 1921. godine ekskomuniciran od nadbiskupa Antuna Bauera (Breznica kod Varaždina, 11. veljače 1856. – Zagreb, 7. prosinca 1937.).
Svećenik je Starokatoličke crkve u Karlovcu (1924.-1925.).
Kasnije je zbog sukoba unutar starokatoličkih redova prešao na protestantizam.
Krajem Drugoga svjetskog rata urednik je vanjske politike u zagrebačkim novinama „Nova Hrvatska“.
Rođen je 1886. godine u Valpovu.