U Čakovcu je rođena Lidija Bajuk, dr. sc., pjesnikinja, učiteljica, knjižničarka, etno-kantautorica, sveučilišna profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Bavi se hrvatskom tradicijskom glazbom, međimurskom kulturnom baštinom i mitologijom.
Objavila je zbirke pjesama:
„Osmijeh je moja najbolja obrana“,
„Besput“,
„Vučica“,
„Sandale na vodi“,
„Papirnati brod“,
„Razgovor s tišinom“,
„Pipilotine pjesme“
proza:
„Z mojga srca ružica“,
„Kneja“,
„Kneja, Vilinska šuma“
monografija „Međimurska popevka“
samostalni audio-albumi:
„Zora-djevojka.“,
„Kneja.“,
„Tira les.“,
„Luna.“,
„Zipčica.“,
„Matapur.“.
Piše glazbu za film i kazalište.
Članica je Društva hrvatskih književnika (1994.), Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (1998.-2012.), Hrvatskog društva skladatelja (2007.), Glavnog odbora Matice hrvatske (2010.), Hrvatskog etnološkog društva (2010.) i Udruge Matapur.
Proglašena je počasnom građankom Međimurske županije 2020. godine.