U Beogradu je rođen Ivan Sokač, ekonomist, književnik, pisac, pjesnik, scenarist, glazbenik.
U djetinjstvu je često boravio kod bake i djeda (po ocu) u Draškovcu.
U školskim danima je dobio priznanja književnih susreta „Mladih pisaca SFRJ“ (Lastavica, Sarajevo) i „Pjesnika srednjoškolaca“ (Ministarstvo prosvete Savezne Republike Jugoslavije).
Nagrađen je ordenom Antona Pavloviča Čehova, koji dodjeljuje Savez pisaca Rusije za doprinos suvremenoj ruskoj književnosti (2018.) i uvršten je u „Antologiju ruske poezije“ (2019.).
Dobio je priznanje „Povelja Međimurske županije“ (2024.).
Član je Udruge književnika Srbije.
Živi u Beogradu.
Djela:
poezija – „Bijeli konji“ (1993.), „Nedeljna zimska podneva“ (2007.), „Duša“ (2017.), „Sve jeseni“ (2020.), „Pesme ljuvene“ (2021.) i „Kiše u travnju“ (2022.)
poezija i proza – „Brodovi“ (2018.)
lirska proza – „Rosa” (2020.)
pripovijetke – „Kad se smrkne nad Balkanom“ (2005.)
roman – „Čovjek Jakov“ (2011.) i „Zvona i zvonari“ (2020.)
prozaide – „Molitva za jutro“ (2016.)
“Beogradski Međimurci – Trag u vremenu“ (2025.)